|
|
Tajne Savršene Boje za Kosu
srijeda, 17.10.2012.
hiya
Vampiri su pokorili chic lit.
...
|
subota, 25.11.2006.
Thanksgiving Day a.k.a. Dan Zahvalnosti
Iz Wikipedia - e:
... Dan Zahvalnosti je blagdan kojim se daje zahvala (Bogu; prema tradiciji) za sve što netko ima na kraju sezone žetve. U SAD-u se slavi četvrtog četvrtka u studenome, dok u Kanadi drugog ponedjeljka u listopadu...
Sretan vam Dan Zahvalnosti, dragi moji i drage moje; dan ne toliko popularan u ovom dijelu svijeta, koji mi je, jednom davno, gotovo neprimjetno pokazao kako je sve oko sebe moguće gledati nekim drugim očima; dan obilježen tradicionalnom puricom za večeru; od koje je ostao email koji me je naveo na razmišljanje...
Poštivat ću tradiciju samo u jednom... i, premda je sam dan prošao, s vama podijeliti ono na čemu sam zahvalna...
Svim Zemaljskim Anđelima koji su se našli na mom putu, vidjeli u meni boje koje nisam niti znala da posjedujem i učinili me novom, boljom osobom.
D., za jedan savjet koji je samo iz njegovih usta izrečen imao smisla, kao i za sve trenutke postojanja koje umije uljepšati duhovitim opaskama.
B., što uvijek brine za mene, i voli me kako to samo prijatelji, naši Zemaljski Anđeli, umiju.
E., što je, kroz sve ove godine, uljepšavala svaki susret i pokazala mi vrijednost naoko 'nebitnih' stvari. I što je, od prvog dana, bila pravi prijatelj ogromna srca.
Roditeljima, što su mi dali život; i familiji kao izvučenoj iz romana G. G. Marqueza ('Svi su isti - ludi od rođenja.'); bez njih ne bih postala osoba kakva jesam.
Grešakama koje sam napravila, i zahvaljujući kojima sam nešto naučila; tako da sam, u bitnom trenutku, napravila pravu stvar.
Nekim novim momentima koji su me naučili snalaziti se po labirintima zatvorenih ustanova bijelih zidova, koji su učinili da sve oko sebe gledam iz druge perspektive, i ne zaboravim gubiti iz vida širu sliku. Pored tog, naučili me suočiti se s problemima hladno i racionalno, i odlučiti riješiti ih.
Lupala sam se od obale do obale, na uskim sjedalima posuđenim za prekooceanske letove novinama skrivala suze i bivala beskrajno zahvalna stjuardesama koje su umijevale ne primjećivati tako očite stvari; živjela smjenjivanje faza krajnje euforije koje su iziskivale istinsku virtuoznost u kreiranju društvenog rasporeda sa fazama neizmjerne tuge, sladoleda i Kleenex-a pred televizijom i noći u kojima nisam znala za san... tražeći, neprestano... do dana kada sam odustala.
Zahvalna sam što sam odustala. Zahvalna sam što sam si rekla: 'Dobro. Trideset mi je godina i umorna sam. Dosta mi je. Filmovi mogu biti predivni, ali stvarnost je nešto drugo. Možda nismo svi predodređeni naći si drugu polovicu; i to je okay.'
Zahvalna sam, jer tu negdje, kada sam se konačno pomirila sa životom koji je na trenutke beskrajno zabavan, a na trenutke neobjašnjivo besmislen, se pojavio G.; Savršeni Gentleman.
G. sam zahvalna što se pojavio te, čini se tako davne, srpanjske večeri, i gotovo neprimjetno ušao u moj život. Pokazao mi je boje za koje nisam niti znala da postoje i otkrio mi svijet, tako predivan i nov, da se više nisam htjela vratiti. Za svaki dan koji mi poklanja, nekada razdragan i veseo, nekada smiren, nekada zabrinut... Svakakvih dana imamo, kao i svi; ali predivno je znati da ćeš, ma kakav dan bio, navečer leći u zagrljaj onoga uz kog svijet više nije isti.
Grazie di ezistere, G.
Grazie di ezistere.
|
subota, 19.08.2006.
Novi Stilist - Prava Stvar
Mora se priznati: loš stilist – kao takav – ne postoji. Međutim, postoje različiti stilisti za različite ljude. Pronaći onoga koji voli iste stvari poput tebe, umije vidjeti tvoje prave boje i učiniti da sjaje je istovremeno avantura i izazov. I ma koliki užitak sam proces donosio, znaj jedno: jednom kada nađeš Pravu Stvar, drži je se.
Cijeli je srpanj prošao u otkrivanju svih – gotovo zaboravljenih – užitaka koje samo nova ljubavna veza može pobuditi. Savršeni Gentleman je imao tu rijetku sposobnost učiniti da se osjećam dragocjenom tako da bih – povremeno – uljuljkana u sva zadovoljstva koja mi je davao uvijek tako nježno, se plašila da bih se mogla zanijeti; a opet ne bih nerealnom osjećaju dopuštala da uzme ono najbolje iz mene.
On je bio… oh, tako dobar u izgovaranju te dvije riječi da bi mi – nekada – bilo gotovo neugodno zbog odsustva sposobnosti uzvratiti istom mjerom. Kada o tome razmišljam… nije da nisam osjećala ono što bi on dijelio sa mnom; već me je prije zanimalo pravo značenje koje se iza izrečenog krije.
Zar nije smiješno; kako se čini da riječi izblijede što ih više rabimo; poput platna koja se uporabom troše? I, ironično kako jest, što više volimo tu savršenu obleku, više ju nosimo; i brže ju iznosimo.
Da budem iskrena, nisam imala problem reći mu kako ga volim; ali, istovremeno, nisam bila sigurna što to uistinu znači, ili što predmnijeva. To je zapravo bilo pitanje koje mi se motalo po mislima, zbog kog sam bila nespremna priznati što osjećam. I ne, nisam bila nesigurna u ono što mi se događalo u srcu, ali nisam se mogla ne pitati: može li to stati u dvije male riječi poput 'Volim te.'?
Ljubav… o kojoj se pjeva stoljećima… puki koncept prema kom brinemo za drugu osobu bez imalo ega. Kažu da, kada uistinu voliš nekoga, osjećaj predmnijeva da sve što želiš jest da je osoba – predmet tvoje ljubavi - sretna, bez obzira kako će ta sreća – ovisno koji oblik zadobije – utjecati na tebe.
Istina, zapravo.
U potpunosti ima smisla, ako ništa drugo.
Međutim, kada razmišljam o ljubavi, volim ju promatrati kao osjećaj od kog se osjećaš punom – kao savršeni obrok.
I, najednom, ne trebaš ništa drugo.
I upravo sam se tako osjećala – punom.
Međutim, kada bih mu rekla kako se osjećam 'punom kao da sam upravo pojela najbolje škampe koji se mogu naći', bi li on mogao razumjeti pravo značenje koje se krije iza nespretno složene rečenice?
Bio je to uistinu famozan srpanj. Toliko famozan, zapravo, da me užurbanost gradskih ulica u koju sam toliko bila zaljubljena više nije mogla zavesti… tako opijenu novim svijetom koji mi je Savršeni Gentleman pokazivao s dotad neviđenim entuzijazmom, da sam u srcu znala da ne biti 'gdje se život događa' nije značilo propuštanje ičega. Što je, naravno, značilo da su odlasci na ručak sa Svenom postali sporadični. Nedostajao mi je, naravno, i osjećaj je bio obostran, ali novu smo situaciju prihvatili na pozitivan način, bez i naznake gorčine.
Kažu da – kada su u novoj vezi – ljudi nekako zapostave svoje prijatelje; i s tim se nisam mogla složiti više; ali činjenica ostaje: to vjerojatno i jest kakve bi stvari trebale biti. Tko se ne slaže vjerojatno nikada nije osjetio nalet adrenalina potaknut leptirićima u trbuhu.
Međutim, bila sam vesela, jer je Sven bio pun razumijevanja i bio, zbog mene, uistinu sretan u srcu. Tako da sam našla vremena u prepunom si rasporedu vidjeti ga na ručku dok sam bila u gradu.
- Okay, Draga, ovo bolje da je nešto dobro. Danima te ne uspijevam dobiti doma; a kada te dobijem na mobitel ne otkrivaš ništa. Nula.
- Bila sam na obali. Zapravo, opet odlazim sutra, čim pozavršavam neke zaostale poslove u gradu.
- I, što je to na obali što ne možeš pronaći ovdje?
- Oh, puno toga. Život me jako lijepo tretira u zadnje vrijeme…
- Bravo, Draga; blago tebi! Molim te, reci mi da je sve zbog nekog novog muškarca u tvom životu! Molim te, molim te, molim te…
- Pa… ako uistinu želiš znati… postoji netko…
- A on je… - Sven postaje znatiželjan i takav je nevjerojatno simpatičan.
- Da budem iskrena, nebitno je tko je on. Hajmo ovako: znaš kako, kad ženu stignu neke godine, dobije pet kilograma viška koji silaze samo kada se zaljubi?
- Tvoja poanta?
- Vidiš, danas sam si malo petljala po ormaru i isprobavala prošlogodišnju obleku, i znaš šta?
- Šta?
- Ne stoji mi dobro.
- Oh, star stvar: odjeća se skupi ako ju se ostavi u ormaru predugo?
- Naprotiv… sve je preveliko, za promjenu.
- Uhm… pa… dobra je to promjena! U to ime! – i podiže čašu ne skrivajući iskreni osmjeh.
- Živjeli, Dragi!
Kasnije tog dana sam razmišljala o promjenama, i značaju istih: drevnom konceptu koji tvrdi da, ma šta se dogodilo, promjena je uvijek pozitivna stvar. Je li to zato što predmnijeva određeni oblik transformacije, pa se, nakon što se promjena dogodi probudimo kao potpuno nove osobe; ili je to stoga što bismo bez nje ostali na istom mjestu s kog smo putovanje započeli nekada davno? I znam da se mnogi od vas koji su prošli kroz prekide od kojih se srce slama; prekide koji su, u svojoj osnovi, ništa do – samo još jedna - promjena; možda ne slažete sa mnom, ali, svidjelo vam se to ili ne, sve jest bilo za neko dobro, na kraju krajeva.
I dok se mnogi od nas – kada suočeni s nečim tako bolnim da se na trenutke čini nepodnošljivim – pitaju 'Zašto ja?'; također postoje periodi – nevjerojatno kako se možda čini, kada proživljavamo nešto tako dobro da se također možemo upitati isto. I dok se u prvom slučaju sve čini starim, poznatim i iznošenim; u potonjem se osjećaj čini mnogo intenzivnijim. Je li to stoga što se radi o potpuno novom iskustvu; ili možda zato što će radost uvijek pokoriti tugu?
Nisam znala odgovor, ali sam znala da je biti obavijen novootkrivenom srećom bio nebeski osjećaj; pa sam odlučila ne pustiti ga tako lako.
Prava Stvar: može potrajati dok ju ne pronađeš, i čak može biti veći izazov prepoznati ju; ali jedno je sigurno: jednom kada pronađeš Stilista koji će znati što želiš čak i prije no to kažeš, ne puštaj ga (ili ju, na kraju krajeva) olako.
|
utorak, 11.07.2006.
Važna Obavijest: Traži se Novi Stilist
Nekada se dogodi (može biti poprilično neugodno); i uvidiš kako tvoj stilist već neko vrijeme, uz sve trikove, ne uspijeva izvući iz tebe ono najbolje. Koliko dugo mu daješ drugu šansu dok nosiš tu, ne-tako-savršenu, frizuru?
Svi smo to doživjeli: nekada jednostavno moraš pustiti, i isprobati sreću, ne sa novom bojom za kosu, već sa potpuno novim stilistom. Sklopi oči i riskiraj! I... nikada ne znaš... možda te čeka ugodno iznenađenje.
Srpanj, sa uobičajenom ljetnjom vrućinom od koje su svi bili živčani, me je našao u stanju emotivne iscrpljenosti. Nalijetala bih na Gospodina Posebnog neočekivano, kao da nas je neka neobična sila vukla jedno drugome; i to me je, u nedostatku boljeg izraza, uzrujavalo. Nisam ga htjela vidjeti, ne nakon što je nestvarna afera bila završena. Ali ovo; ovo nisam mogla kontrolirati.
Arhitekt mi nije davao razloga biti s njim, no i dalje smo se povremeno viđali, kao da još uvijek nisam htjela pustiti tog čovjeka koji je bio slatkorječivi Princ Zavodnik, ali zapravo ništa više od tog.
Htjela sam upoznati nekog novog, ali, s druge strane, energija potrebna za to me je napustila; kao da je sve bilo besmisleno, na kraju krajeva. Zapravo je neizbježno... Nešto se dogodi s nama nakon što smo upoznali brojne ljude, iskusili mnoštvo veza, što znači, i nebrojeno mnogo prekida... i nekako, polako ali sigurno, uzbuđenje koje bi ljudi trebali probuditi u nama izostane; svi – vjerojatno – novi ljudi, nove veze, postaju ništa drugo do recikliranje starog i umotavanje istog u novi šareni papir kao da će to nešto promijeniti. I znaš da vjerojatno neće, ali jednu stvar je gotovo nemoguće pustiti: Njezino Visočanstvo Nadu. Tako da i dalje pokušavaš, jer, ne možeš znati... možda ovaj put ne trošiš šminku uzalud, možda je ova nova osoba netko uz kog ćeš htjeti ostati. Smiješno kako se možda čini, ma koliko puta te je iznevjerila, Nada ostaje sveprisutna, poput neke neobične sile koja nam ne dopušta odustati.
Te večeri u srpnju sam imala date s novim čovjekom.
To me je veselilo i otvorila sam se prilici upoznati nekoga novog, no nisam se zanosila, već svjesna kako su dobre šanse da će sve biti ništa više od ugodnog razgovora koji se neće ponoviti. Da, dobre su šanse bile da sam – opet – uzalud bacala makeup, ali ovaj me put to nije diralo.
Kasnila sam pet minuta; on me je već čekao, ali ne predugo. Savršeno. Uvijek sam smatrala kako je bitno biti točan; premda možda jest uzbudljivo ponašati se poput princeze ili kraljice drame, pojaviti se s velikim zakašnjenjem, i pustiti frajera da čeka u rastućoj nelagodi uzrokovanoj razmišljanjem hoćeš li se uopće pojaviti. Neki kažu kako se preporuča učiniti da se tvoj potencijalni muškarac osjeća nesigurnim, međutim, ideja puštanja nekoga da čeka je, za mene, bila ništa drugo do nedostatak lijepih manira. I zato nikada nisam puštala nikoga da čeka dulje od pet minuta.
Osim tog, ovaj se čovjek činio kao savršeni gentleman, i igrao lijepo, što mi se dopadalo.
Bio je stariji od mene, mnogo stariji. Čak je i njegova kćer bila starija od mene (premda je on bio mlađi od mojih roditelja), no odlučila sam to jednostavno prihvatiti kao činjenicu; ništa više, ništa manje; i ne razmišljati previše. Jer, što su godine, na kraju krajeva; i koliko su one uistinu bitne? Uvijek sam vjerovala da postoje važnije stvari, poput onog, kako se osjećaš u njegovom prisustvu, ili kako te gleda dok razgovarate. I ako se uz njega osjećaš posebnom, mislim, uistinu posebnom, trebaš li brinuti zbog podataka u njegovom rodnom listu, ili zbog iznenađenih pogleda koje će vam neznanci možda uputiti dok uživate u večeri? Morala sam priznati kako se ideja o pronalasku osobe koja će učiniti da se osjećaš poput davno izgubljenog i konačno otkrivenog blaga, koja je istodobno približno tvojih godina čini savršenom, no, kako svi dobro znamo, savršenstvo je ništa drugo do ideja, i, kada se podrobnije razmotri, poprilično smiješna. I, ako si, manje-više, svjesna činjenice da se savršeni scenario ne događa izuzev, možda, u filmovima, stvarno pitanje ostaju: prioriteti.
Što je ono što uistinu tražiš?
Je li to osoba uz koju ćeš se osjećati posebnom i ponovno živom?
Ili možda osoba s kojom neće biti značajnih generacijskih razlika?
Kada razmišljam o tom... nema točnog i netočnog odgovora, kao što ne postoji dobra i loša haljina; samo haljina koja ti stoji kao salivena, i ona koju ćeš ostaviti u butiku.
Odlučih ne razmišljati više, niti analizirati, već se prepustiti razgovoru da vidim kuda će nas odvesti. I... zamisli iznenađenja! – Uistinu je krenulo!
Taj mi je čovjek pokazivao svijet koji još nisam vidjela, i na sve dodavao dragocjene darove. No, jesu li darovi bili najbitniji?
Uhm... pa i ne mislim.
Da... darovi su predivni, i mogu uistinu biti praktični; jer, lijepo je, za promjenu, imati stvari o kojima si do tog trenutka mogla samo sanjati. No činjenica je... Uz njega sam se osjećala posebnom, usuđujem se čak reći, posebnom kako nikada dotad nisam... i to je bilo fantastično. Biti s njim je bilo poput pronalaženja davnoizgubljenog prijatelja koji je bio tu – ponovno – i ovaj put me nije htio izgubiti. Svijest o tome je bila toliko intenzivna da je, povremeno, imala moć izazvati apstraktni strah da ću se, možda, jednog jutra probuditi bez njega u blizini da mi poželi dobro jutro.
Da, osjećala sam se na pravom putu – opet; s – najednom – toliko toga za izgubiti. Međutim, nisam dopuštala toj misli da me obuzme, jer, činjenica je... Ideja gubitka može izazvati neizrecivu bol ali, s druge strane... predivno je imati toliko tog za izgubiti.
Život, na trenutke, može biti čudan, ali nikada ne zaboravi: on ostaje najuzbudljivija avantura koju ćeš ikada doživjeti. I stoga, nemoj brinuti ukoliko ti stilist više nije dobar kao nekada. Godišnja doba se mijenjaju, a isto tako i ljudi. Pročisti se, osnaži veselim mislima, pusti staro i kreni u potragu za novim! I ne zaboravi ostati otvorena za – čak – i nesvakidašnje mogućnosti jer, nikada ne znaš... možeš završiti ugodno iznenađena.
|
petak, 16.06.2006.
Rodjendan ili Kako se Svijet Ispravio
Blagdan. Ne radi se. Cijeli ću se dan uljepšavati, to sam čekala. Večeras imam blind date zahvaljujući kom sam gotovo i zaboravila na poziv koji sam, sada već nerealno, očekivala.
Ma šta se dogodilo, ideja prvog datea me uvijek ispuni nekom neobjašnjivom radošću. Vjerojatno je to zbog nade... nade da će, ovaj put, sve biti sjajno, i da ću ovaj put sve učiniti kako treba. Sama ideja je dovoljna za sreću, premda negdje u podsvjesti znam da me čeka još jedna poludosadna večer s frajerom s kojim nemam ništa zajedničko. Ali nada, nada je dovoljna za sreću.
Nalazimo se na ulazu u trgovinski centar. Stižem na vrijeme puna nekog djetinjeg veselja bez pokrića. Čovjek stoji pred trgovinskim centrom, i iznenada znam da je to taj čovjek. I bez ijedne riječi znam da na njega ne želim potrošiti niti pola sata uz kavu.
Hladno ga prolazim i ulazim u centar, ne vjerujući da činim to što činim. Ne pojaviti se na date-u; ne, to nije lijepo. A opet... spasla sam nas oboje; može se to i tako promatrati.
Uzimam telefon, zovem D.
- Baby... nećeš vjerovati. – D. zna za date.
- Šta je bilo?
- Ja pobjegla s date-a.
- Hahahha. Zašto?
- Ajoooj. Vidla frajera... ajme katastrofa; sjedi, jedan! Nije mi se dalo niti upoznavat. Misliš da je to u redu?
- Pa ono... nije u redu, a opet... radio sam to i ja. Ljudi to rade, ne brini.
- Uh. Dobro. Čudno se osjećam.
- Koka, odi u kino... počasti se... da odagnaš stres.
- Da. Imaš pravo.
Da. Trebam nešto. Ne mogu tek tako otići doma. Telefon uporno zvoni. Ne javljam se. Ne mogu tek tako otići doma.
Zovem S.
(S. je moj emotivni ekvivalent Kraha iz 1929., no nakon što se stvar smirila, naš je odnos opet postao normalan, tako da sam nas spontano počela smatrati prijateljima, opet. Osim tog, bili smo susjedi; i ako je netko od mojih u blizini, to je vjerojatno on.)
- Hej!
- Hej! Pls, reci da si u blizini. I reci da ćeš me spasiti.
- Hajde, dođi. Znaš gdje sam.
S. lijena poslijepodna i večeri provodi u lokalnom klubu. Uskoro ga vidim – telefon ne prestaje zvoniti – i puštam ga da me uzme u zagrljaj dok čujem vlastiti glas:
- S.; sjajno što si ovdje. Trebao mi je netko da me spasi. – Zapravo mi nije jasno zašto tako dramatično doživaljavam bijeg sa blind date-a; ali jesam potresena. Njegov je zagrljaj upravo ono što trebam.
- Sve okay, babe. Sjedi. Je li sve u redu? Telefon ti zvoni.
- Sada jest. Jest. A telefon? Ma ignoriram ga. Moram ga ignorirati večeras.
- Okay. – ono što kod njega najviše volim jest što nikada ne postavlja pitanja.
- Nego, baby... danas mi je rodjendan.
- Ajme! Wohoooooo! For he's a Jolly – Good – Fella... – čujem se kako pjevam.
- Pa... cheers.
I u tom je trenutku sve stalo na svoje mjesto. Svijet se iznenada ispravio.
Dok smo odlazili doma, u gužvi lica ugledah Gospodina Posebnog kako sjedi s ekipom. Uhvatio je moj pogled. Nismo se pozdravili; i u tom me je trenutku obuzeo neobjašnjivi osjećaj trijumfa. Prolazila sam ulicom sa nekim drugim čovjekom, i Gospodin Posebni je to vidio.
Da sam planirala, ne bi ispalo tako dobro.
Posjetila sam S. Nekako se činilo okay. Nisam razmišljala je li to mudro, niti kuda to vodi... on je bio čovjek koji me je spasio kada mi je to bilo najpotrebnije, i ništa drugo nije bilo bitno.
Dok smo ležali blizu nježno se zbližavajući dodirima u kojima nije bilo traga seksualnoj slutnji, dok nije bilo jasno gdje prestaje on a počinjem ja, pomislih kako smo, ne htijući, oboje nestali s onu stranu zaborava.
Žena u crvenoj suknji i čovjek koji ju je spasio.
Spavao je kada sam se iskrala ostavljajući nezamjetni trag, nespretno napisanu poruku... 'Happy B-Day!'
Pa... Sretan Ti rođendan, Anđele...
|
srijeda, 31.05.2006.
nasi zemaljski anđeli
Dragi moji,
ovo nece biti prica, vec samo mala opaska inspirirana događajima od ovog tjedna...
Ponedjeljak me je našao u raspoloženju neobjašnjive tuge... znate ona tuga... kada mislite da nema izlaza... da je sve samo besmisleno ponavljanje poznatih stvari... da se nista nikada nece promijeniti... i da ce sve uvijek biti tako... grozno...
Uz taj osjecaj sam imala i neželjenu društvenu obvezu - ako se to tako može nazvati - koju sam nastojala izbjeći pod svaku cijenu... ali, kako svi dobro znamo, frajeri koje želiš izbjeći su uvijek neobjašnjivo uporni... dok oni, o kojima maštamo, obično imaju popunjeni društveni raspored...
I, kako to uvijek biva... nakon kiše mora doći sunce... (tako otrcana fraza... sorry)
U utorak me je probudio sms. Sms buđenje je obično izvješće o stanju računa ili podsjetnik o neplaćenim računima.
Ali ne ovaj utorak.
Dragi Arhitekt. Želi me vidjeti. Radost tog trenutka :)
I, naravno... timing. Loš timing.
On može iza 5. Ja mogu prije 4. Bummer.
Navečer neželjena društvena obveza. Koju, očito, ne mogu izbjeći.
I... ništa... šuti i maši krilima. Ne pitaj previše; jednostavno - leti.
Nikada ne znaš... možda se, možda, sve riješi...
Rano poslijepodne... Arhitekt. Može iza 8.
To znači... izbjeći ću društvenu obvezu. Bez imalo truda. :)
Te sam večeri, kada je Arhitekt otišao negdje prije ponoći, razmišljala o sitnim čarolijama koje nam pošalje sam Svemir. O Zemaljskim Anđelima koji nas, niti ne znajući, spasu.
Te je večeri Arhitekt bio moj Anđeo.
I vjerojatno nikada neće znati da me je spasio kako me nitko nije moga spasiti. I na tom mu hvala.
I onda razmišljam... kolika se čarolija krije u neotkrivanju...
Kako ovakve stvari nikada ne kažemo, ne priznamo... vjerojatno zato što ta druga osoba to niti ne bi mogla shvatiti.
Ali lijepo je, što dobijemo taj blagoslov... i nebitno je hoćemo li ga ikada priznati ili obzaniti.
Možda, eto, u Blogu.
|
srijeda, 10.05.2006.
svibanj
Samo kratko javljanje...
nije me dugo bilo... pa mi pomalo nedostaje svrljanje po tipkovnici u ovom virtualnom svijetu...
No u svemu sto se dogadjalo... i sto je znacajno unaprijedilo kvalitetu bojanja kose... shvatih kako razvoj svijesti nije reverzibilan proces... sto nije uvijek pozitivno...
I, pocinjem se pitati... kuda sve to vodi?
No, update slijedi... uskoro... :)
Voli Vas Ginette
|
srijeda, 26.04.2006.
Classics
A long-waited-for significant date in sight, and you need to shine? Go back to classic shades. You can't fail.
April seemed not promising at all, with familiar affairs with tried hunks and lack of excitement. It's not that I was not satisfied with things I had: sleepless weekends with Robin who was sweeter than I could ever imagine that distant evening in February when we met, lunchbreak role-play quickies with my beloved Architect whose naughty ideas always managed to surprise me pleasantly, random dates with new guys that were, for lack of better expression, inspiring yet nothing more, and, of course, lovely lunch dates with Dan.
- Nothing new this time, darling. – I'm opening the conversation as we're browsing our menus handed by the sweetest waiter in town.
- Oh, well… can't have it all. Besides, what else do you want to top all your affairs with?
- Uhm. I don't know. I feel like I lack thrill, or something.
- C'mon, baby… How many affairs are you involved in at the moment?
- How is that relevant?
- Honey, I've completely lost track with men in your life. Besides, each time you start delivering news, I feel inferior. So, what are you complaining about?
- Oh, dear… I'm sorry… it's just that… I feel like I'm getting bored. Sometimes it seems there's nothing new for me to experience; know, that funny feeling as if men have become a part of a weird fashion collection… and… what's new this spring? With such excitement you go to a show just to realize, in the end, how everything is nothing more than recycling old items and presenting them as brand, while we're all well aware how it's all… seen. Worn out. Same old.
- What's gotten into you? You PMS?
- No. It ain't PMS.
- What is it, then? Look around yourself, Honey… see all the gorgeous men, and enjoy!
- Listen, is it possible to run out of men? And, if so, what's to do then?
- Geez. If you ever ask me such nonsense again…
Nonsense, or isn't it? Was I really wrong fearing a day would come, with no new men in my life? Was there really a Dating Fairy for every single one of us, to guide us and show us the way to available (or semi-available, for that matter) people to have fun with?
Maybe I really was but experiencing temporary down in my mood, and nothing more. The thing is, I actually had a reason for it: the day before I called the Special Guy (again), just to end up not having him answer the phone and never returning the call. Of course I was down a bit.
But, why have I called him in the first place?
The Special Guy was a story never finished, yet a case closed, so it wasn't that I wanted to get together with him or something. I called him on impulse, probably wanting to make sure there was no bitterness left between the two of us. Of course, I couldn't understand why the affair developed the way it did, yet it seemed I did come to peace with the concept. Beyond my reach was only understanding why would anyone put energy into meeting, getting to know the person, just to vanish without prior notice? When did being fickle and reckless become a behavior pattern?
Yes, I called the Guy expecting nothing.
And that's exactly what I got.
Why some men do not return calls?
I could have spent evenings trying to figure it out, or spend the lunch date analyzing it with Dan, but I knew better. I had the right to call. And he had the right not to call back.
That evening I had a date with a new man. Jason. I agreed to it for one reason only: he was working for the Military, which reminded me of a man I knew long ago and far away. Not that I was expecting anything; I was, for that matter, well-prepared for the cold hard truth that he will probably be yet one more dull date I will soon forget, but, as the rules state, gotta keep up. So I was trying to keep up and build my score.
… and little I knew…
Jason was on time. Gorgeous Navy guy. Tall and handsome. Sensitive. Before I knew it, I found myself enveloped in his sweet talk, and wouldn't want to go away. Isn't it wonderful how, no matter what happens, there is always a chance of meeting someone new who could make you feel special again? And Jason really was a silver-tongued Prince Charming. Had this happened before, I probably wouldn't even think of backing off, but seasons change, and so do women.
- Tell me, you aren't one of those guys who swipe girls off their feet, just to vanish into thin air and never call again?
- Why would anyone do such a thing? Besides, that's a question of manners. Do I look like a guy with no manners?
And there it was: an answer to the ancient question, probably old as the time itself, delivered even without my asking.
Why some guys do not call back?
They've got no manners. Simple as that.
Whatever the reason may be on the surface, it is for lack of manners never-call-back guys do not call, and by doing so give themselves more credit than they've earned. And yes, they can go on and on explaining why not to confront their semi-exes with new facts in order to remain nice; but it is avoiding confrontation that actually makes them bad people.
- Hey, why did you go mute? Did I say something to disturb you?
- Oh, no, no. I'm sorry, I didn't realize I was silent. Everything's fine. Fabulous, actually. So, tell me, how long are you in town for?
- Permanently.
- Cool.
As the evening was passing, I was beginning to feel more and more comfortable sitting with this man who has brought me back to a known territory I never really wanted to leave. Yet, maybe I had to, so I could end up where I was. And… well, one can never know… maybe this time I ain't gonna end up alone at an airport waiting for my flight.
I had to admit unpredictability of experimenting is exciting, but when it comes to progress and growth, it is more than advisable to stick to classics. After all, there is a reason why rare few have earned the title, while some never will.
|
četvrtak, 13.04.2006.
Buckle Up, Highlights in Progress
Craving change? Why not do something completely different this time? Change your color, but let the result look natural, not revealing how you, actually, did something.
Why not keep your coloring a secret? And just smile with a thrill...
I entered spring with a broken heart and a new lover. It is said that, if you want to heal with least possible pain, all you need to do is find an interesting distraction; and so I did. Cute, nice, big and talented distraction to serve me on weekends. And that was awesome.
It was the time of non-thinking but doing, and we were doing it quite well, me and my new XXL toy with body heat included. And, as ironic as it always is, we were functioning perfect until the day when I actually declared him my official lover when he seemingly started neglecting me.
Isn't it funny how things are always perfect as long as you keep quiet? And then, what's the point in having an awesome lover when you do not let yourself admit it, even to your closest friends? And, if you do not kiss and tell, are your affairs real, or nothing more than bedroom distractions; check-in before midnight, check-out before 9 AM?
Anyway, I declared Robin my official bonk guy that sunny day in March when it seemed nothing could spoil my happiness.
That was the day when he, a bit clumsily, cancelled our date, and haven't called in three days.
So, what's a girl to do in a situation like that? All you want to do is scream and yell, argue and get things straight. Of course, you're not exclusive, got that, but that doesn't grant your lover the right to neglect you. Yeah, you wanna fight, but on what grounds!? How do you claim your right to screw when it is clear that both parties in an affair have the right to back off without prior notice?
He wanted to back off and cool down a bit. That was okay. He might be seeing someone else – was my assumption, and that I could understand. It wasn't a pleasant thought, but he had all the rights to it. So, I guess that was okay, too. Unpleasantly okay.
- What am I to do?
- How do you mean?
- Well, I have no idea when I am going to see Robin, and, yes, I'm horny as hell!
- That one's easy, Hun; why don't you just call someone else?
- I don't want to. I want Robin.
- Doesn't it seem your affair is getting out of hand at this point?
- No. I just want him, and noone else. You know he's good.
- How good is he? Is he as good that you'd call him just to find out he's unavailable, and keep on calling him until you turn into a needy chick?
- You really mean that?
- Of course I mean it, Hun. Don't push things. He needs space? Cool. Give him all the space in this world. And add some extras. Meanwhile, find another distraction.
Maybe Dan was right, after all. What is the point in calling, and calling, and calling again, when a guy – obviously – is not showing the interest? We are grown-ups. And men are no idiots. If he wants you, he'll let you know. Loud and clear. In stereo.
And… although it may seem difficult to switch your interest from one guy to another, it's usually easier that you may think. Just close your eyes and jump. Make that call. Make yourself available for another. Your beloved architect, perhaps.
It wasn't until the Architect left when I checked my voicemail. Three messages, all from Robin. He was trying to reach me while I was screwing another with not-seen-before enthusiasm, as if that act was an act of screwing Robin over… and over… and over… well, maybe it was, for all I knew.
It was an instant-fix afternoon quickie, and the Architect was a master of the kind. After I locked my front door after him, still radiant from recent orgasmic thrill, I had it all figured out: love yourself. Take care of yourself. Nurture yourself. Have your needs met; and everything will fit in its space. Eventually, if not earlier.
Yet, there was one thing I was unable to grasp:
How come men can do the nasty with their shoes on (how do they take their pants off?), yet they never fail to take off their handwatches?
Highlights… usually take more time and effort, but keep in mind the results: natural looking hair that shines. Breathtaking.
All you need to do is set up reminders not to confuse appointments. Your hairstylist with your beautician, that is.
|
četvrtak, 30.03.2006.
Protection My Ass
Žene su nezadovoljne svojom intimnom zaštitom, kaže Libresse, i nudi rješenje: u obliku letaka, agresivnih reklama (sa dobrim jingle-om), i, naravno, besplatnih uzoraka po drogerijama.
Sjajno.
Bar na pravi pogled.
Vjerujem u tampone.
Odana sam tamponima.
Ne odustajem od tampona.
Taj predivni accessory, nevidljiv, zgodan, jednostavan za primjenu.
Savršen.
Naravno, prilikom jedne od dnevnih molitvi u dm-u dobih besplatni uzorak sa tri famozna nova uloška. Libresse. Oblikuje se prema vašem tijelu.
Razmišljam... zašto ne bih probala!?
Drage moje, 'Zašto ne?' nije dovoljan razlog. Naučih na teži način.
Moja je mala ovih dana pomalo tužna, i to zbog nekog čudnog crvenila koje se javilo kao reakcija na 'bolju zaštitu'.
Nije ovo zabrinutost, jer je stanje privremeno, i ne utječe na moj sexualni život (ionako apstiniram tijekom ciklusa), već prije kritika novog proizvoda.
I, da... moja decidirana odluka, nakon neugodne avanture ostati vjerna... od sada do vječnosti...
vaša... tamponima vjerna...
|
|
|
| < |
listopad, 2012 |
|
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| 1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
| 8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
| 15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
| 22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
| 29 |
30 |
31 |
|
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv |
|
Opis bloga
Kolumna: ženske priče
'Tajne Savršene Boje za Kosu' je ideja koja se stvorila jednog lijenog jutra dok sam se tuširala i razmišljala kako trebam obojiti kosu.
U nekom snenom raspoloženju i uz blaženi osjećaj vode koja sa mene spira sve ostatke prošle noći, u glavi sam prebirala sve korake koje trebam napraviti kako bi buduća boja bila savršena; i - WOILA - ideja je rođena... jer u tom sam trenutku shvatila kako savršena boja i savršeni muškarac, zapravo, imaju iste značajke.
Ako su uistinu savršeni.
|
|